Studenti studijskog smjera Gastronomija, iz Splita i Zagreba, bili su na studijskom putovanju u prekrasnoj Istri. Pročitajte više o putovanju i njihovim dojmovima!
PRVI DAN PUTOVANJA
“Hug and Punch – Matulji
Prva stanica našeg putovanja bio je edukacijski centar i mikro pržionica kave u Matuljima Hug and Punch. Dočekao nas je srdačan gospodin Domagoj Trusić i, vjerujem, svakome od nas na neki način promijenio “život” ili barem ritual pijenja kave. Za početak želim iskoristit citat koji sam pročitala na njihovom webshopu prilikom istraživanja što sve isporučuju na kućnu adresu. “Kava u koju je šteta staviti šećer!”. U potpunosti se slažem. U čemu je tajna? U probranosti svakog zrna kave, u kvaliteti kave i u aromi, ovisno iz kojeg područja dolazi. Uglavnom nabavljaju dvije vrste kave – arabicu i robustu. Mi smo dobili priliku kušati blend arabica/robusta. Osim pažnji koju pridaju svakoj sitnici, oduševila me i “filozofija” o espressu. Pravilo 30 ml i 30 sekundi. Razlamanje espressa na tri glavne stavke (praškasti dio, esencijalna ulja, kofein) te objašnjavanje što se desi s okusima kada je manje od 25 sekundi i više od 35 sekundi. Tih par sati tamo prošle su mi kao minute, gledati i slušati nekoga tko živi svoj posao i voli ga je stvarno najljepša motivacija koju možete dobiti da nastavite razvijati neke svoje snove i želje. Kava je oduvijek dio jutarnjeg rituala, pogotovo nas balkanaca, mislim da ovakav jedan edukativni centar i ljubav prema kavi sve može (i bude!) dovesti na jednu puno veću razinu. Iako to već je jedna vrsta umjetnosti koju ljudi prepoznaju mislim da je vrijeme da se proširi još više i dalje i šire.
Vinarija Kabola – Momjan
Put nas je doveo u Momjan u jednu od mnogih vinarija – Kabolu. Momjan je inače poznat po muškatu bijelom koji je tamo autohtona i zaštićena vrsta. Vinariji Kaboli šarm definitivno daje stara kućica s plavim prozorima uz hektare i hektare sada već žutih listova vinove loze. Dobili smo mogućnost kušati tri vina. Malvaziju 2019., Muškat Momjanski 2017. i Rose 2019. Fascinantno je to što unatoč velikim vinogradima moraju biti spremni na to da godina možda i ne bude dobra obzirom da ne smiju kupovati grožđe drugih vinogradara. Nije lako ovisiti o vremenskim uvjetima, ali mislim da se ekipa Kabole svejedno dobro snalazi u tome i zalihama brane od toga.
Roxanich – Motovun
Drago mi je da smo prije posjeta vinariji poput Roxanicha bili u jednoj maloj vinariji kao što je Kabola kako bi uopće dobili dojam kompleksnosti i veličine Roxanicha. Obitelj Rožanić nedavno je svoju vinariju prebacila na lokaciju Motovuna i u brdu sagradila podrume koji imaju 5 katova ispod zemlje. Njihova posebnost je u tome što se služe tehnikom duge maceracije, znači kod njih se bobice maceriraju minimalno 3 dana dok ne krene sljedeća faza. Zato je njihova Malvazija (2017.g) puno zlatnija od one boje malvazije na koju smo naviknuli (žuto zelenkasta). Još jedna posebnost je u tome što prije distribucije vino odležava minimalno dvije godine u bačvama. Iako sam već imala priliku piti orange vino (duga maceracija bijelog grožđa) uvijek me iznova oduševe okusi koje ostavlja u ustima, pravi jesenski – cimet, buča, suha šljiva. Takva je bila i Antica 2011.Sljedeći je na redu bio Teran 2009. Uz amfore koje smo vidjeli u podrumu slušali smo i kako obitelj Rožanić radi pjenušce – drže se tradicionalne metode iz doline Champagne. Sve u svemu veličina vinarije je zapanjujuća, niti vina ne zaostaju.
DRUGI DAN PUTOVANJA
AZRRI – Pazin
Nakon prospavane noći u hotelu Lovac u Pazinu uputili smo se u AZRRI – agenciju za ruralni razvoj Istre gdje smo imali kratak uvod o djelovanju agencije te Istarskom boškarinu koji nam je i bio tema radionice. Dva mlada i simpatična chefa iz Fažane izveli su čak 5 jela od boškarina. Dečki su bili stvarno strpljivi s našim pitanjima i znatiželjom vezanom uz pretpripremu i pripremu uz to jela su stvarno bila jako ukusna. Bilo bi još bolje da smo mogli i sudjelovati.
Uljara Chiavalon – Vodnjan
U Vodnjanu smo se našli u uljari Chiavalon. Ekipa uzgaja 3/4 različitih vrsta maslina i proizvode 4 ulja koja su svrstali u kategorije ovisno o jačini i o tome uz koje jelo se slažu. Naučili smo način kušanja ulja. Slično je vinu. Kako bi se kvaliteta ulja prepoznala potrebno je otpiti gutljaj, “prevrtit” ga po ustima te upuhivati kisik u usta kako bi svi jezični pupoljci odradili svoju zadaću.
Nakon uljare imali bili smo kratko u Puli, napravili obilazak oko Pulske arene i nastavili put prema Banjolama.
Batelina – Banjole
Od kud početi? Za početak moram izraziti divljenje prema kompletnoj obitelji Skoko. Imati obiteljski restoran s tako dugom tradicijom stvarno nije lako. Raditi s obitelji je jako teško i zahtijeva puno odricanja svakog pojedinca, stavljanja ega sa strane i mnogih drugih stvari kako bi funkcionirali skladno. Kada radite s ljudima koje prethodno niste poznavali puno je lakše i prihvatit nešto, posvađati se i povući se, ali i zauzet se za sebe. Kada je obitelj u pitanju to je zahtjevno za balansirati, no očito ne i obitelji Skoko. Svatko od njih se primio “svoje zadaće” i čini se kako sve ide kao po špagi. Za početak ono što me sljedeće oduševilo je srdačnost i gostoprimstvo koje sam osjetila kad sam sjela kod njih. U današnjim restoranima se to jako zaboravlja ili je ta srdačnost nekako preumjetna da bi se mogla nazivati gostoprimstvom. Ovo je bilo nešto drugo. Sljedeće, želja gospodina Danila da nam objasni svoj koncept poslovanja i svoju filozofiju i odnošenje prema namirnici te prema svojim ljudima u kuhinji. I na kraju krajeva njegov sin David koji leti na sve strane, ali je tri sata koja smo mi bili tamo sjeo s nama na terasu i pričao s nama kao da je jedan od nas, a stvarno to nije morao. Te stvari su me dovoljno oduševile, ali kao da to nije bilo dovoljno 20 (da, 20) različitih jela koja smo dobili na kušanje napravljena s toliko puno ljubavi i pažnje da su nas ostavili bez riječi. Šutke smo se pogledavali tek uz gdje koji mmmmm.
Što na kraju krajeva reći? Teško je reći. Teško je sažet u riječi dva dana koja smo proživjeli od prve do posljednje sekunde. U dva dana naučila sam novih stvari, utvrdila stvari koje smo radili prethodne akademske godine i mislim da to i je svrha ovakvih putovanja. Ovo putovanje bilo je definitivno pun pogodak. Uz edukativne sadržaje naravno nije nedostajalo ni puno smijeha i zezancije, što je isto jako bitno. I za kraj kako chef Skoko voli reći… Istra nam materina!”
Nakon svega, možemo reći da nam je iznimno drago što su se naši studenti s putovanja vratili bogatiji za jedno lijepo životno iskustvo i da se veselimo novim organizacijama ovakvih događaja!
Videozapis studijskog putovanja, možete pogledati ovdje.